Postovi
Posle lajanja nema kajanja
Ovaj svet je, brate, pun nerazumevanja. Pogotovu Srbija, ako smo uopšte deo sveta. Ima dana kad izgleda da niko nikog ne razume. Stara izreka "govori srpski da te ceo svet razume", pre će da važi tamo, negde daleko, nego ovde, u Srbiji. Priznaćete - deca vas ništa ne razumeju. Ponekad se pitate šta ona uopšte čuju kad vi pričate! Džaba derete grlo. Ili, komšiluk - uzalud lupate o zid (pa i glavom) - komšija ne stišava.
One druge, šire društvene odnose, odnose izmedju, recimo vlasti i naroda, da ne pominjem.
Jer, da ima razumevanja ne bi bilo ovo što jeste: sedenje po beogradskom asfaltu na plus 45, zauzimanja (ne)pošteno privatizovanih firmi, izležavanje po šinama, autoputevima, gladovanja, odsecanja delova tela...Valjda razumete.
Na svu sreću ima još ljudi na svetu koji pokušavaju da stvari promene, da poboljšaju odnose, koji rade na boljem razumevanju. Evo recimo, japanski naučnici su konstruisali uredjaj koji pseći jezik, u nas poznatiji kao lajanje, prevodi na japanski. Vrlo prosta mašinica: jedan mikrofon koji se pričvrsti o vrat čovekovog najboljeg prijatelja i i analizator zvuka koji lajanje prevodi u reči.
Kako mašinica fercera? Kad recimo kuca zalaje i prolaje, mikrofon beleži zvuk i šalje ga u spravu, analizator, rekoh vam već, koji vlasnik drži u ruci, na stolu, klaviru, stalaži, ili ako živi na selu, okačen o tarabu, a pomenuti, okačeni, analizator prevodi šta džukac - ljubimac ima da kaže.
E, sad, čitava ova skalemerija je nova, još nije usavršena, iako košta 129 funti, što vam je u našim parama, blizu 150 evra, pa za sada obradjuje samo šest emocija, izmedju ostalog tugu, radost, stres ili fraze poput "igraj se sa mnom".
Ali ako se vratimo na početak, ako se okrenemo našim mukama, možemo samo da uskliknemo s ljubavlju da je napred navedenim mukama došao kraj. Jer, ako negde ima, zajedno na gomilu, tuge, radosti i stresa, ako se negde laje onda se laje u Srbiji. A ko najviše laje? Pa, naravno, baš oni što sede po beogradskom asfaltu na plus 45, zauzimaju (ne)pošteno privatizovane firme, izležavaju se po šinama, autoputevima, uz to i gladuju ili odsecaju (za sada) sopstvene delove tela. Pri čemu ih niko iz vlasti ne razume.
Šta traže ovi ljudi. Zašto viču? Šta viču ono? Gde su ovo krenuli? Je l' ima neko ispred, dole na vratima, da ne upadnu ovde? Toliko pitanja bez odgovora u krugovima vlasti samo zbog prostog nerazumevanja ili kako to vole da kažu "nepostojanja dijaloga".
Baš zbog toga, zbog nužnosti "uspostavljanja dijaloga", zbog boljeg razumevanja, uspostavljanja istinskih i iskrenih društvenih odnosa izmedju pripadnika viših i nižih slojeva, radi opstanka vlasti, na kraju krajeva, odnosno na prvom mestu, treba naručiti od Japanaca nekoliko miliona komada ovog najnovijeg tehnološkog čuda.
Vlada Srbije mora da pronadje neki štek para i kaže japanskim naučnicima, jasno i glasno:"Drugovi naučnici mi imamo problem. Ništa ne razumemo šta nam narod priča. Imamo proteste svaki dan, ne stižemo sve da pokrijemo, Rasim ne može čovek na dve strane odjenom, pomagajte braćo, naučnici, šta košta nek košta. Dajte to čudo tehnike da najzad shvatimo šta ovi ljudi po Srbiji laju." Japanci, ko Japanci, 129 funti po 129 funti, meka su srca, izašli bi nam u susret. Posle bi sve išlo kao podmazano. Kao na nekom tenderu! Lako!
Vlada Srbije stupa u kontakte sa svim relevantnim sindikalnim organizacijama, pokreće projekat "(U)razumimo Srbiju" i svima poklanja potreban broj uredjaja. I dalje, svaki grad, svaka Opština, MZ, Skupština stanara, svaki gradjanin moći će da dobije "Prevodioca", nazovimo tako na kraju ovo čudo iz Japana, na korišćenje. I ključni problem Srbije, problem opšeg nerazumevanja, biće rešen zauvek.
Prvi naredni protest u Beogradu: nezadovoljni radnici na ulici, ispred Vlade, traže isplatu zaostalih zarada, uplatu penzijskog i zdravstvenog osiguranja, traže šta hoće a, gle čuda, vlast ih razume. Nikad neće više biti kao što je bilo: radnici dodju u Beograd i traže povezivanje radnog staža a Ivica sa maricom izadje i počne da ih (po)vezuje. I to samo što ne razume kakvo to vezivanje pominju. "Vezuj,onda, za svaki slučaj!"
Nikada više neće biti nesporazuma u Srbiji: deca će razumeti šta im roditelji govore, komšija će malo da utiša Cecu, kad zalajete preko terase.
Nikada više neće biti sedenja po beogradskom asfaltu na plus 45, zauzimanja (ne)pošteno privatizovanih firmi, izležavanja po šinama, autoputevima, gladovanja, odsecanja delova tela...
Dodje ti prosto da zakukaš od muke!
Kad već više neće biti lajanja!
Objavio smrklost u 29. avgust 2009 22:56:53 | 0 komentara
Palmin frižider po glavi novinara
Priča oko usvajanja predlog zakona o informisanju postaje sve veselija.
Udruženje novinara Srbije najavilo da će u ponedeljak 31. avgusta organizovati potpisivanje peticije protiv Zakona o javnom informisanju ispred Skupštine Srbije.
UNS je još zavapio: Asocijacija novinara Albanije i Udruženje novinara južne Albanije podržali su napore koje Udruženje novinara Srbije ulaže kako bi sprečilo usvajanje izmena Zakona o javnom informisanju. Šoku kolege iz Albanije upozorile su predsednika Borisa Tadića, Vladu Srbije i poslanike Narodne skupštine na činjenicu da je Srbija jedna od najdemokratskijih zemalja u regionu i da će, ako izmene Zakona o javnom informisanju budu usvojene, to biti veliko iznenađenje i sramota za sve političare u Srbiji."
UNS-u, dragim našim šoku kolegama, čitavoj slobodoumnoj domaćoj i medjunarodnoj javnosti, pridružio se i jedan od suvlasnika firme „Sos-Iris“ Radivoje Milutinović, alijas Mujo Internacionale poznatiji i kao Mujo Lopov. On je pozvao novinare iz Severnobačkog okruga da mu se pridruže, ni manje ni više nego, u štrajku gladju pred Skupštinom Srbije 31. avgusta, kada će se poslanici izjašnjavati o Predlogu Zakona o informisanju. Njegova firma će snositi troškove odlaska za sve novinare koji žele da pred Skupštinom izraze svoje negodovanje zbog predloženog zakona.
"Predaću poslanicima demarš i štrajkovaću glađu sve dok se ne donese konačna odluka o tom zakonu", kaže Mojo. "Nisam u medijima, ali ovaj čin je moj moralni dug prema ljudima koji su u svim režimima bili na strani pravde i istine i koji se i sada grčevito za nju bore. Ovaj predlog zakona izvađen je iz bunkera najcrnjih staljinističko-komunističkih dana koji će ugasiti i ono malo preostalog medijskog svetla u Srbiji", rekao je Mujo Povlo. Mujo nije rekao da l će da bude da se pije, makar i voda. To se ne boduje kad se štrajkuje gladju.
Tu je, a ne na moru, i Čeda. Glavni zahtevi LDP, koje je podržao i OEBS, jeste da se u Skupštini usvoje poslanički amandmani na vladin predlog kojim bi se brisale odredbe o zabrani izlaska glasila u slučaju tromesečne blokade računa i zabrani prenošenja osnivačkih prava na glasilima. Opet, Mladja Dinkić kaže Čedi da nijedan postojeći amandman nije adekvatan i da, samim tim, nije prihvatljiv. Ali Mladja još zna da je bez glasova LDP gotovo nemoguće usvojiti vladin predlog Zakona o javnom informisanju. Jer, koalicija, "Počnimo ljubav iz početka - SPS-PUPS-JS" neće da se bruka. Pamti Ivica šta je bilo Slobi kad je prčkao po zakonu o javnom informisanju.
Ministarstvo kulture, koje je u nadležnosti G17 plus, gde se sve i zakuvalo, zvanično odbija da se izjasni o primedbama koje su stigle na zakon iz Udruženja novinara Srbije, Međunarodne federacije novinara i OEBS, koje s više ili manje oštrine govore da će zakon ako se usvoji u obliku koji Vlada predlaže biti neustavan, antievropski, da će uvesti cenzuru i omogućiti izvršnoj vlasti da zatvara medije ukoliko im nisu po volji.
Tamo se prave blesavi, izgleda da ne čitaju novine, ne gledaju televiziji i ne slušaju radio. Pa kažu:" Ministarstvu kulture se niko do sada nije zvanično obratio sa primedbama, a zbog same procedure mi nismo u prilici da se složimo ili ne sa nekim amandmanima jer sve zavisi od poslanika koji za njih glasaju. Naravno da se konsultujemo sa poslanicima, ali oni o tome odlučuju i mi ćemo uvažiti njihove stavove", rekli su a da ne odgovore na ključno pitanje: da li je Ministarstvo spremno da prihvati zahteve OEBS i novinarskih udruženja?
Premijer Mirko Cvetković, izmedju dva tretmana MMF masaža, stigao je da kaže da je on ipak veruje da će predlog zakona o informisanju dobiti potrebnu većinu u Skupštini Srbije. Mirko ima razumevanja za novinarsku muku i možda bi on i pomogao ali, kaže, ne postoji proceduralna mogućnost da se izmeni predlog zakona o informisanju. Poštuju se zakoni u ovoj zemlji pa će i ovaj o informisanju da ide na glasanje. Mirko je podsetio da postoji procedura koja se odnosi na sve zakone i koja kaže da po završetku rasprave o određenom zakonu, kada se zakaže glasanje, nikakve izmene tog zakona više nisu moguće. Taka tura demokratije.
Sve je naravno, kao i uvek u Srbiji, moglo da bude drugačije. Jer odgovor na pitanje da li će ili neće biti usvojen predlog zakona nije ni kod Čede, ni kod Dinkića, Muje Lopova, OEBS-a, UNS-, NUNS-a, nije ni kod poslanika, niti će o svemu na kraju odlučivati Boris Tadić. On će tog dana, kako kažu iz njegove PR službe, davati krv, posle ide na vaterpolo, pa na basket. I na kraju na Marakanu, da gleda Francuze.
Kao i uvek, istina je negde drugde, tamo daleko, duboko u Srbiji, tačnije u Jagodini, pod jednim Palmom.
Ovaj mali gradić u srcu Šumadije, na pitomim obroncima suhomesnatih proizvoda Juhor, odlukom gradonačelnika Dragana Markovića Palme, obezbedio je prostor za rad Kluba novinara Pomoravskog okruga, sa sve nameštajem i kompjuterskom opremom. I igricama. Palma, kao pravi srpski domaćin koji zna kako treba sa novinarima, naložio je nadležnim službama grada (nešto kao aneks napred navedene odluke) da u sastavu nameštaja Kluba novinara pod obavezno bude i frižider za piće, „ali pun“. Ko na onoj reklami za Hajneken. Al će novinari da vrište!
I, eno je, mirna Jagodina. Pitam se, pitam se, da li neko uopšte od drugova novinara više pita Druga Gospodina Domaćina Markovića Palmu za onu žirafu, jel pominje neko ugalj, Kolubaru, mašine, Betovena, Šopena, Cecu. Ma jok, brate. Frižider je pun. Novinari znaju zašto. Vrište!
Da kragujevački gradonačelnik nema tako kratak fitilj, kao što ima, ne bi bio u vekovnom sukobu sa novinarima, doduše ne sa svima, i to u svom rodjenom gradu. Ne bi bilo naslova tipa, Verko nas je prodao, Verkova ujdurma, Verkovi hohštapleri, Verkova pravosudna mafija, da ne citiram dalje.
Da je kragujevački gradonačelnik na vreme kupio fržider, pa ga još napunio i pićem, gde bi mu bio kraj. I gradu Kragujevcu sa njim. Novinari bi, već, znali zašto. A onda bi znali i čitaoci, gledaoci, slušaoci, svi, svi, svi. Svi bi vrištali od sreće.
I dalje, odnosno, više, da je bilo pameti u vlasti, da je Mladja malo manje nervozan, ne bi se toliko drvio na jedne novine i zbog njih menjao zakon. Jok. Mladja je morao da pokrene inicijativu na sednici Vlade da se Srbija zaduži kod MMF-a (namenska sredstva) i udje u projekat "Frižider po glavi novinara".
Svako udruženje, bez obzira na njegovu zavisnu ili nezavisnu ostrašćenost, svaki novinar bez obzira na njegovu tabloidno-istraživačko-analitičku ostrašćenost, svaki foto-reporter, svaka sekretarica u svakoj redakciji, pa čak i šoferi, čuvari i ostalo pomoćno osoblje, svi oni na gomilu, morali su da budu obuhvaćeni ovim projektom.
Opšta frižiderizacija medija pravo je rešenje za trenutnu situaciju u kojoj su se našli vlast i mediji.
Gosn. Šaperu bi za kampanju "Samo ladno, drugovi novinari, stižu frižideri", trebalo par minuta. I dobro, par hiljada sekundi ravnomerno rasporedjenih na tri elektronska, šest štampanih medija, plus bilbordi, plakati, flajeri, ribe na rolerima, hepeninzi, brate, u Areni i po svim većim srpskim gradskim trgovima.
Umesto toga, vlast je ugradila klime poslanicima. U lokativu, u Skupštinu.
Samo ladno drugovi poslanici. Vi ionako ne znate zašto!
Objavio smrklost u 27. avgust 2009 21:44:45 | 0 komentara
I pijan i trezan za Vlast sam vezan
U kratkoj agencijskoj vijesti se kaže da je u U Srbiji u prvih sedam meseci ove godine proizvedeno 3,35 miliona hektolitara piva, što je za 12,1 odsto manje, što bi rekli, u odnosu na isti period lane, prošle godine, u ovo isto vreme.
Neki stručnjak, čije ime ovom prilikom nije važno, kaže da su glavni uzroci pada proizvodnje i prodaje piva štednja građana zbog straha od ekonomske krize i neizvesne ekonomske situacije, ali i loše vremenske prilike.
Pazi sad ovo, šta dalje kaže stručno lice: "Na pad potrošnja piva uticalo je kišovito vreme u maju i junu, ali i periodi sa visokim temperaturama iznad 30 stepeni Celzijusa, kada se umesto piva pije voda.
Ovaj trend, trend pada proizvodnje i potrošnje piva u Srbiji, a ja bih se ovde umešao i dodao, trend trežnjenja gradjana Srbije, nastaviće se do kraja ove godine.
Ne kaže šta će da bude sledeće godine, ali ove godine, ovih preostalih nekoliko mesece mogu se pretvoriti u pravi pakoa. ne samo za ove što su prestali da piju nego za Vlast, naravno.
Jer, budimo pošteni, šta je najopasnije za Vlast?Pogotovu u Srbiji takvo - ovakvoj kakva jeste. Pa naravno, trezan, trezven i neopijen gradjanin.
Lako je vladati (svih ovih godina) kad je gradjanin opijen: jedan pivom, drugi rakijom, treći kombinacijom svega toga - demokratskim promenama, hatala većom platom, boljim radnim mestom, obećanjima, neko tek asfaltiranom ulicom, novom rasvetom u naselju, novim zgradama i tržnim centrima, strateškim partnerom, kreditima, čekovima, kreditnim karticama, a neki, najviše njih, Velikom i malom braćom, stiskovima i popuštanjima nedelje, Grandom, Dnevnikom, Vestima, dodajte dalje sami...
Ali šta ćete da radite, kad ste vlast, i imate odjednom, u zlo doba, kad ne treba, kad tek treba da se dogovorite oko izglasavanja zakona 31.avgusta, odnosno, izbegavanja novih izbora, dakle, šta ćete da radite kad, u tako neugodnoj situaciji, mislim stvarno neprijatno, pred vas izadje trezan, trezven, neopijen narod. Gradjani tek osvešćeni, probudjeni iz dugogodišnjeg stanja opijenosti, puni pitanja a ima i nekih nezgodnih koje muče zaostale ispalate zarada, povezivanje radnog staža, zdravstveno osiguranje, računi, računi, računi, početak školske godine, i uopšte mamurluk.
Džaba, Vlasto brate, svi dogovori i dilovi (kako neprovereno, ali slatko, kad bi bilo tako, pišu tabloidi) političke elite u Srbiji. Džaba sve afere, naručeni tekstovi po novinama, ucene, molbe, preklinjanja - pa mi smo naši nije važno ko je na Vlasti ko je u Opoziciji, važno je da smo svi Tu, gde su pare - sve odjednom postaje besmisleno, nedovoljno, postaje gusto drugovi Vlasti.
O, teško si ga vlasti u Srbiji. I opoziciji. Teško bilo kojoj vlasti sa otrežnjenim gradjanima. Teško bilo kojoj opoziciji sa treznim gradjanima.
Najgore od svega, teško si ga svim nama. Gradjanima. Jer, ne zaboravite - ništa gore od Vlasti koja je svesna da gradjani više ne piju. Ne samo pivo nego i ostale priče - opijate.
Preživeli!!!
Objavio smrklost u 18. avgust 2009 22:53:24 | 1 komentara
Iz glave, trinaesta sezona
U sredu 5.avgusta počela je trinaesta sezona emitovanja emisije Iz glave.
Za one neupućene ili one koji su se kasnije uključili u struju malo pojašnjenje: Iz glave je klasično radijsko delo sa predumišljajem, klasično radijsko proklizavanje mozga iliti trajni poremećaj kore velikog mozga koji se emituje na frekvenciji 94,7 Mhz Radio Kragujevca.
Teorija radijskog izražavanja beleži ovu emisiju kao dva do tri sata kvalitetno - nekvalitenog programa, konkludentno lapidarnu paušalnost u njenoj punoj realnosti. U prevodu na srpski to bi bilo: džvanj - džvunj, mrtva voda - ladno more, malo ovo - malo ono, muda - sarme, tri ti guram dva ti vadim, čik pogodi šta ti radim. I tako, evo, dodje i trinaesta sezona.
Kao što i pripada nije moglo da prodje bez muzike, veselja i naravno torte sa sve mikrofonom od marcipana - mali prezent od strane uredništa i marketing službe RTK (Radio Televizija Kragujevac) .
Da bi sve bilo kako treba sa autorom emisije u studiju je bila "Vokalno instrumentalna trupa za lociranje, uzbunjivanje i uznemiravanje gradjana", u kafanskim krugovima grada Kragujevca poznata kao "Mozaik".
Play lista muzičko-pevačkog dela jubilarne emisije bila je sledeća:
1. Sve je to iz glave
2. Prošetao ja sa puntom
3. Ajde Vlado, ajde dušo
4. Tenderska je tuga pregolema
U pitanju su veselo depresivne poskočice primerene današnjem teškom ekonomskom trenutku u kome se nalazi naša napaćena Otadžbina sa svim gradjanima bez obzira na njihovu otadžbinsku ili bilo koju drugu ostrašćenost.
I dok su pesme pod rednim brojevima 2,3 i 4 slušaoci mogli i ranije da čuju u različitim, uglavnom recital verzijama, a pesmu "Prošetao ja sa puntom" i u njenoj originalnoj verziji "Prošetao ja sa fićom", koju je još 1964.godine za zagrebački Jugoton snimio legendarni Ljubomir Ubavkić Pendula, pesma "Sve je to Iz glave" izvedena je premijerno. Oni koji žele da čuju tzv. svadbarski mix mogu to da učine na sajtu emisije Iz glave.
Za one druge evo teksta pesme:
Poštovani slušaoci moji
trinaesta se počinje da broji,
počinje da broji i da otkucava
iz glave je emisija prava
Odlazi nam leto, vruća jesen stiže
izbori su sve bliže i bliže,
izbori se bliže, radnici ne rade
na sve strane nikle barikade
Beograd je jedno, Srbija je drugo
svi se slažu veliko smo čudo,
veliko smo čudo, niko ne razume
kako dalje niko ne zna, kume.
Vlada kaže jedno, sindikati drugo
Al tajkuni plivaju već dugo,
plivaju i jašu, zdravi su živi,
niko nema muda da se usprotivi:
da se usprotivi i krizu prekine,
da nam svima opet sunce sine,
da nam sunce sine, osmeh da se vrati
da vidimo kolko stvarno ima sati
Bolesni smo rode, dijagnoza kaže
u to nema sumnje, većina se slaže,
Većina se slaže pije bensendine
svi čekamo da nam sunce sine.
Najgore je prošlo,grdje tek nam stiže
kosa nam se na glavama diže,
diže nam se kosa i odmah opada
vaistinu zemlja se raspada.
Trinaesta sezona počinje polako
čini mi se se neće biti lako.
Neće biti lako, to će tek da jave
al će sve da prodje sve je to iz glave
Poštovani slušaci moji
nemoj neko sada da se boji.
Sada de se boji i de je pun strave
ne brinite to je sve iz glave.
(sve prolazi kada je iz glave)
Objavio smrklost u 18. avgust 2009 22:03:00 | 0 komentara
samo...